Pofurite listove vinove loze da omekšaju i u njih smotajte smjesu govedine i začina. Smotuljke položite u posudu na suho meso, a između njih stavite komade pršuta ili drugog suhog mesa. Zalijte sve mesnim temeljcem i dodajte pire od rajčice. Kuhajte pod poklopcem na laganoj vatri. Jelo je gotovo za tri do četiri sata, a najukusnije je je podgrijano za tri do četiri dana.
To je recept za harambašiće, harambaše ili arambaše, jelo sinjske krajine čiju je pripremu hrvatsko Ministarstvo kulture s punim pravom uvrstilo na listu hrvatske nematerijalne kulturne baštine.
Ime su dobili kombinacijom turskih riječi harami, što znači griješno, nedopustivo ili razbojstvo, te başi, koja označava zapovjednika ili poglavicu. Harambaša je, dakle, u slobodnom prijevodu hajdučki poglavica, a harambašići su već stoljećima neizostavni dio jelovnika svih proslava u Sinju i okolici.
Pripremaju ih za Božić, blagdan Velike Gospe, svadbe i u drugim prigodama. I nema tu razlike između plemenitaša i puka ili građana i seljaka. Harambašići se kuhaju i poslužuju i u bogatim i u siromašnim domaćinstvima.
No, nije u povijesti siromašnima bilo jednako lako kao bogatima doći do začina koji se koriste u harambašićima.
Peršina, luka i češnjaka su imali u vrtu. Imali su i pancete kojom se govedini dodaju masnoća i miris. Pa i limunove korice su mogli pronaći, ali trebalo im je muškatnog oraščića, klinčića i cimeta. Ti začini u sinjskoj krajini ne rastu, no u sinjskim harambašićima ih mora biti.
Oni su dio u Europi uobičajene fascinacije orijentalnim mirodijama koje su i u naše krajeve donijeli Turci. Bili su porobljivači, no i oni koji su se borili protiv njih, dobre su stvari preuzimali, ma koliko skupe bile. Zbog cijene tih začina siromašniji Sinjani harambašiće su radili samo u posebnim prilikama, a zbog jedinstvenog okusa, bez njih ni danas nema svečanog alkarskog ručka, najposebnije prilike u Sinju.
Uostalom, priprema tradicijskog jela sinjski arambaši uvrštena je i na listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Ministarstva kulture.
