Čitajući ovaj naslov, možda ćete reći – pa većina hrane je otkrivena sasvim slučajno. I vjerojatno ste u pravu. A to se pogotovo odnosi na tradicionalnu kuhinju, gdje su sastojci često bili ograničeni i gdje su se recepti formirali oko dostupnih namirnica. No hrane iz ovoga članka iza sebe imaju i element zanimljive priče. Iako su otkrića bila slučajna, moramo se diviti viziji tvoraca ove hrane koji su prepoznali njezin potencijal i usudili se riskirati da je učine dostupnom širokom broju ljudi. Idemo redom.
Sendvič
Možda ste već čuli da je sendvič „izumio“ John Montagu, IV. grof od Sandwicha, britanski aristokrat iz 18. stoljeća. Legenda kaže da je grof bio strastveni kockar. Toliko strastven da je tijekom dugih kartaških sesija odbijao ustati od stola i objedovati. Doista, neke kartaške igre poput pokera mogu trajati satima, čak i u online varijantama popularnima na casino stranicama. Grof je zato počeo tražiti sluge da meso stave između dvije šnite kruha kako bi jednom rukom jeo a drugom kartao. Ovakav način konzumiranja hrane pokazao se vrlo praktičan i koncept se proširio Londonom. Naravno, koncept zamatanja hrane u kruh daleko je stariji. Kruh se kao „omot“ koristio stoljećima, u raznim kulturama i kroz povijest. No grof od Sandwicha popularizirao ga je do te mjere da se proširio cijelim svijetom te sve do danas ostao jedna od omiljenih hrana.
Čips od krumpira
Legenda o nastanku čipsa također dolazi iz 19. stoljeća. Ona spominje jednog kuhara iz restorana Moon Lake House u Saratoga Springsu (New York) te izbirljivog gosta. Naime, gost je bio toliko izbirljiv da se konstantno žalio na predebele krumpiriće, tražeći da budu još tanji. Kuharu je ovo dojadilo i tako iznerviran namjerno je krumpir narezao na tanke ploške te ih ispržio i poslolio. No, umjesto da bude ljut, kuhar je slučajno postigao potpuno suprotan efekt – gost je bio oduševljen! Tako je nastao „Saratoga Chips“, odnosno preteča onoga što danas zovemo čipsom od krumpira. Prava revolucija uslijedila je 1920-ih, kada je Laura Scudder izmislila papirnate vrećice od voštanog papira, koje su omogućile efikasno pakiranje i komercijalizaciju čipsa.
Žitne pahuljice
Kukuruzne pahuljice sasvim slučajno izumila su braća Kellogg, poznati industrijalisti koji su djelovali između kasnih 1800-ih i ranih 1900-ih godina u Americi. Dr. John Harvey Kellogg radio je u vlastitoj mentalnoj ustanovi u Michiganu te je tražio zdravu i praktičnu verziju doručka za svoje pacijente. Jednog dana slučajno su ostavili dio kuhane zobi na otvorenom koja se do jutra ustajala. No umjesto da je bace, braća su je izvaljala i izrezala u tanke listiće te ispekla. Rezultat su bile hrskave pahuljice koje su se pacijentima jako svidjele. Zob je kasnije zamijenjena kukuruzom, a rezultat su bile kukuruzne pahuljice, izuzetno praktična i jeftina namirnica koja je osvojila svijet.
Sladoled na štapiću
Davne 1905. godine, jedanaestogodišnji dječak po imenu Frank Epperson ostavio je preko noći čašu soka sa drvenim štapićem za miješanje na terasi. Kako je preko noći bilo vrlo hladno, sok se smrznuo, a dječaka je ujutro dočekalo iznenađenje. Svoje otkriće nazvao je – Epsicle (kombinacija prezimena Epperson i engleske riječi za ledenu sigu, „icicle“) te ga je rado dijelio s prijateljima i obitelji. No 1923., odlučio je prijaviti patent. Kako je tada već bio stariji i imao vlastitu djecu koja su njegov sladoled zvala „Pop’s sicle“, patent je prijavio pod nazivom Popsicle. Smrznuti desert dobio je na popularnosti te je već 1925. godine krenula masovna proizvodnja raznih okusa. Tijekom nekoliko sljedećih desetljeća, koncept sladoleda na štapiću postao je globalno popularan. Iako u suštini vrlo jednostavna i možete ga napraviti doma, u ovoj hrani uživaju milijuni ljudi diljem svijeta.
