Pitanje za srednju i stariju generaciju: Sjećate li se svojih prvih (ham)burgera? Ja ih se jako dobro sjećam 
.
U Zagrebu su početkom 90-ih bile dvije kultne radnje koje su nudile hamburgere: Ham-ham i Hamby. Veliko pecivo, umak kečap-majoneza-vrhnje, luk, zelena salata, rajčica i meso. I to je bilo to! Predobro i jednostavno, bez kerefeka. Takav je na kraju krajeva i McDonaldsov hamburger (osim veličine). Jednostavan i ukusan. Zadnjih nekoliko godina od burgera se rade „čudesa“: dodaci su osebujni, različiti, karamelizirani luk, zelje, cikla, chia, ovo-ono, svega i svačega, samo da budeš različit. Meso je podebljano do te mjere da najčešće bude polu sirovo, krvavo iznutra jer se ne stigne ispeći, jer bi zagorjelo, ako bi ga ispekli do kraja…
Zagreb burger festival
Ovo je uvod u netom završeni Zagreb burger festival, ali i slične manifestacije gdje se nude burgeri (Chill grill, Food film festival, Adventi i sl.), koji se nude u različitim kombinacijama, sve ne bi li autor burgera dao neki svoj „pečat“ i istaknuo se. Volim burgere baš onako kako je on prvotno zamišljen, jednostavan, ukusan, bogat, sočan i topao, da se poslije konzumacije moram čitav „istuširati“ koliko se zamastim i da zadovoljno na kraju iskapim pivicu. Takav volim. I zato ponekad posjetim takvu manifestaciju gdje se nude burgeri s potpisom, kako bih uživao u njima. No, je li baš tako?
Na potonjem festivalu među 10-ak kućica sa burgerima i na velika zvona nudili su burgeri à la Ivan Pažanin i Mate Janković. Pozivani smo da kušamo i odaberemo najbolje na festivalu. Ok, ajde da probam. Imena chefova bi trebala biti neka garancija da ću kušati nešto drugačije, ukusnije, bolje… Prvo sam napravio krug da vidim što se nudi i gdje su kućice s mojim odabirom. Ispred svake kućice redovi, ponajviše upravo kod ovih dvoje. Prvo sam stao u red kod Pažanina. Naruči se brzo, ali dok ne posluže prošlo je 40 minuta. Uzeo sam klasični burger… Sve se radi brzo, peče odmah… Prvo razočarenje, meso se peče na plinskom roštilju na limenoj ploči. Sumnjam da se tako rade pravi burgeri, zar ne? Kuhar vikne moj broj i gladan (što je vrlo važno, jer u takvoj situaciji je i stiropor jestiv i dobar) preuzmem svoj burger. Drugo razočarenje, hladno pecivo… Sam burger na kraju dobar, solidan, ali ništa od onog „a la Pažanin“… Meso podeblje, krvavo, polu sirovo, jer se radi za velike mase i ne stigne se ispeći ili iskontrolirati do kraja taj proces. Neki će reći, ali tako mora biti, tako se to radi, ali sumnjam, pogotovo što su mnogi s djecom ostavljali upravo taj dio nepojeden. Gdje je taj „touch“, po čemu je različit od ostalih… A znam! Po cijeni! Strašnih 54 kn za to „čudo“! A ima i skupljih varijanti… Ostao sam prazan. Materijalno i emocionalno. Dobro, a sad idem do, zamislite naziva „Laboratorija burgera“ od Mate Jankovića. Očekujem eksploziju okusa, mirisa, svega… Opet red, opet čekanje, opet klasični burger, opet više od 50 kn, opet metalna ploča za pečenje, ali ajde… Dođe burger, sve lijepo izgleda i sad čekam taj trenutak užitka u ustima. Meso je malo tanje, raspada se, solidno pečeno, pecivo toplo. I to je to. Ništa od ekskluzive, nikakav poseban okus ili doživljaj. Tužan i razočaran, prolazim pored ostalih kućica, negdje se dimi iz smokera (da sam barem ovaj uzeo, mislim), negdje sa pravog roštilja (opet ista misao)… Nisam baš financijski sposobna uzeti svaki burger na manifestaciji, to su bila ta dva, za koja sam imao velika očekivanja, jer su ih pripremali vrhunski chefovi, neka se ne naljute…, ali burgeri su im bili prosječni, ni po čemu posebni (kao oni), tako da moram biti malo kritičan, ali da sam ih tamo sreo, sve bi im to rekao u u dobroj namjeri.
U čemu sad sve ovo?! Čini mi se daje cijena za takvo nešto previsoka (ne znam je li zbog najamnine kućice), pogotovo jer imate na tržnicama pečenjare koji rade sasvim solidne klasične hamburgere za 18-20 kn na drvenom uglju. Baš mi je bio burger tjedan, pa sam igrom slučaja u fast foodu u Splitu jeo burger 35,00 kn (isto previsoka cijena (ali je na Marmontovoj, pa ajde), zatim pečenjara u Zagrebu na Bukovačkoj, burger 25,00 kn, odličan, s roštilja na ugljen, a u obje verzije veliko pecivo, sve klasično: rajčica, umak majoneza-kečap-vrhnje, zelena salata, kiseli krastavci i luk, meso je nešto tanje, ali ono i nije bitno jer okus daju dodaci i ostali sastojci.
Ne znam što se želi postići burgerima „s potpisom“ ili kako god, razumijem da treba eksperimentirati, ali možda onda neki degustacijski model, pa ako mi se svidi kupim cijeli i znam što jedem. Ovako mi je najsigurnije otići do prve pečenjare i za 20 kn, i ne treba biti debelo meso, posjeti hamburger iz djetinjstva.
Tekst: Hedon Strašni
