Anksioznost je prirodna reakcija organizma na stres, opasnost ili neizvjesnost. Karakterizira ju osjećaj nelagode, zabrinutosti ili straha koji može biti blagog do intenzivnog intenziteta. Fizički se manifestira kroz ubrzan rad srca, znojenje, drhtavicu, napetost mišića, vrtoglavicu i probleme s disanjem. Kognitivni simptomi uključuju pretjeranu zabrinutost, negativne misli i teškoće s koncentracijom.
Uzroci anksioznosti i faktori rizika
Anksioznost je rezultat složenog međudjelovanja bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Iako je povremena anksioznost normalna, kronična i intenzivna anksioznost može biti posljedica različitih predisponirajućih faktora.
- Biološki čimbenici
Genetska predispozicija igra važnu ulogu – osobe s obiteljskom poviješću anksioznih poremećaja imaju veći rizik od razvoja sličnih problema. Također, neravnoteža neurotransmitera u mozgu, posebice serotonina, dopamina i GABA-e, može pridonijeti povećanoj anksioznosti.
- Psihološki čimbenici
Traume iz djetinjstva, dugotrajan stres ili negativna životna iskustva povećavaju sklonost anksioznosti. Osobe s perfekcionističkim, osjetljivim ili sklone pretjeranoj brizi često su podložnije razvoju anksioznih poremećaja.
- Socijalni i okolišni čimbenici
Disfunkcionalni obiteljski odnosi, socioekonomske poteškoće i nesigurnost na poslu ili u društvu mogu pridonijeti razvoju anksioznosti. Usamljenost i nedostatak podrške također su značajni rizični faktori.
- Komorbiditet s drugim poremećajima
Anksiozni poremećaji često se javljaju uz depresiju, poremećaje ličnosti i posttraumatski stresni poremećaj. Također, mogu biti povezani s tjelesnim stanjima poput kronične boli, problema sa štitnjačom i srčanih oboljenja.
Razumijevanje ovih faktora ključno je za prevenciju i pravovremeno liječenje anksioznosti, čime se može značajno poboljšati kvaliteta života.
